Machu Picchu, što u doslovnom prijevodu znači 'stari vrh',
sveti je grad Inka, a smješten je u istočnim Andama, na visini od 2.350 metara.
Pretpostavlja se da je izgrađen sredinom 15. stoljeća, ali je ostao
'neotkriven' sve do 1911. godine, kad ga pronalazi američki povjesničar Hiram
Bingham. Machu Picchu je istinsko svjedočanstvo koliko je bilo moćno carstvo
Inka, a koje je već u to vrijeme izgradilo kanale za navodnjavanje i sustave
popločenih cesta, kao i brojne monumentalne tvrđave, zgrade i hramove.
Arheolozi danas pretpostavljaju da je grad bio carski posjed ili nešto
poput tajnog religijskog utočišta. Machu Picchu ima otprilike 150 građevina
smještenih po terasama i raspoređenih oko središnjeg trga, a cijelo mjesto se
nalazi usred bujne vegetacije koju natapa rijeka Urubamba. Zidine grada
izgrađene su od ogromnih blokova kamenja, od kojih su neki teški i 50 tona, što
je zaista zapanjujuće, budući da Inke nisu poznavali kotač niti željezno oruđe,
a prorezi među kamenjem su 'kirurški' precizni i povezani bez imalo vapna!
Takvi suhozidi su uglavnom rađeni zbog trusne konstrukcije tla, pa su bili
znatno izdržljiviji od ostalih građevina
'Izgubljeni grad Inka'
vjerojatno je napušten za vrijeme španjolskih osvajanja Latinske Amerike, mada
neki smatraju da je napušten i prije toga zbog epidemija. Zahvaljujući svojoj
skrovitoj poziciji, španjolski osvajači nikad ga nisu pronašli, pa samim time
niti opljačkali i uništili, što je bio slučaj s brojnim drugim mjestima u
carstvu Inka. Okružen visokim brdima te često natkriven kišnim oblacima, bio je
poznat tek pojedincima i lokalnom stanovništvu. Nakon pronalaska, Machu Picchu
postaje jedna od glavnih turističkih atrakcija Perua, ali i cijele Južne
Amerike.
Iako postoje tvrdnje da je odredište 'otkriveno' prije
1911., pravi publicitet je dobilo 1913. godine, kad je National Geographic
posvetio cijelo svoje izdanje Machu Picchuu. Kolika je važnost ovog mjesta,
dokaz je i proglašavanje cijelog područja, od 325 četvornih kilometara okolo
grada, za peruansko 'povijesno svetište'.
Glavne građevine su Intihuatana, Hram
Sunca i Soba tri prozora, a sve su smještene u 'Svetoj četvrti' i posvećene
njihovom vrhovnom božanstvu Inti, bogu Sunca. Druge dvije četvrti su 'Popularna
četvrt' i 'Četvrt svećenika i plemića'. Popularna četvrt bila je rezidencijalni
dio gdje je živio puk u klasičnim kućama, dok su u plemićkoj četvrti u kućama s
crvenkastim zidovima živjeli Amautas, tj. 'mudri ljudi', te Nustas, tj.
princeze, koje su imale sobe u obliku trapezoida.
Intihuatana je ritualni kamen i jedan od rijetkih koji nije
uništen tijekom vremena. Svake godine 21. ožujka i 21. rujna, točno u podne,
Sunce se nalazi iznad glavnog kamenog stupa i ne prikazuje nikakvu sjenu, pa se
u prošlosti mislilo da je spomenik 'privezivao' Sunce za sebe. Lokalna legenda
kaže ako osoba s jakim čulima prisloni čelo na dotični kamen, Intihuatana će mu
pokazati jednu od vizija duhovonog svijeta.
Od značajnih građevina treba spomenuti još Kondorov hram,
na čijoj su stijeni Inke oblikovali kondora u letu, te Kraljevsku grobnicu, u
kojoj je pronađeno oko 100 mumificiranih tijela, od čega su 80 posto bile žene.
Grobnica sadrži udubine unakrsno uklesane u stijenu koja se nalazi pokraj Hrama
Sunca, a koje su služile za njihove obrede. Kao takve, označavaju jedan od tri
stupnja postojanja u svijetu Inka. Prvi stupanj, što simbolizira zmija,
predstavlja podzemlje i smrt. Drugi stupanj predstavlja sadašnjost i ljudski
život, a simbolizira ga jaguar, dok najviši korak predstavlja duhovni, tj.
božanski stupanj, a simbolizira ga kondor.
Ukoliko se odlučiti posjetiti ovaj biser arhitekture, koji
godišnje posjeti oko pola milijuna ljudi, vrlo vjerojatno ćete kretati iz
Cuzcoa. Otamo do Machu Picchua vodi put kroz Ande, tzv. Inca Trail ili Camino
Inca, što je zaista impresivna mreža cesta, ali i mostova od užeta, koje su
omogućavale komunikaciju između glavnih odredišta unutar carstva Inka. Uz
pješačenje Inca Trailom, možete izabrati i vlak, koji vozi do mjesta Aguas Calientes,
pa onda dalje nastaviti po strmoj stazi do Machu Picchua, a samo putovanje može trajati i do 4 dana. Inače se sustav
cesta iz doba Inka prostire od Ekvadora pa sve do Čilea, povezuje na desetke
tisuća kilometara ceste, a uspinje se i do 5000 metara nadmorske visine. Zato
se preporučuje putovati između svibnja i rujna, kad nije kišno
razdoblje.
Uz već
udomaćene ljame, cijelo područje je i pravi ornitološki rezervat, u kojem više
od 420 ptičjih vrsta savija svoja gnijezda, što je samo još jedan od razloga
zašto je 1983. godine UNESCO proglasio 'izgubljeni grad' dijelom svjetske
kulturne baštine. Prilikom uvrštenja na spomenutu listu, napisali su – ovo je
apsolutno remek djelo arhitekture i jedinstveno svjedočanstvo civilizacije
Inka, što je ponovno dokazano 2007. godine, kad je proglašeno jednim od 7 novih
svjetskih čuda.
